Proteklih nešto više od 20 godina dramatično su mijenjale živote pojedinaca, a isto tako i odnose unutar cijelih društvenih zjednica. Krvavi ratni sukobi su rezultirali nastankom novih država, a poslijeratni period je obilježen periodom tranzicije u svim segmentima, od promjene političkih sistema do promjene ukupnih odnosa i ponašanja u društvu.
U vremenima nedorečenosti, lažnih heroja, poremećenih poimanja onoga šta je ispravno a šta ne, promašenih politika i, blago rečeno, „nesnalaženja“ onih koji su svojim narodima trebali obezbjediti prosperitetnu budućnost i živote bolje od onih kojima su živjeli prije početka svih ovih procesa, najveće žrtve su sasvim sigurno naša djeca i omladina.
Bilo bi isuviše dugo nabrajati kakve su negativne posljedice ovog perioda koji je iza nas po mladalačku populaciju. Osim malog broja odabranih, a od kojih većina neopravdano ima taj povlašteni položaj, za najveći broj djece i mladih ljudi životni izbori i mogućnosti su svedeni na najmanju moguću mjeru.
Period odrastanja i školovanja bi trebao biti ispunjen mnoštvom različiti sadržaja koji doprinose zdravom odrastanju, pravilnom formiranju ličnosti, usvajanju istinskih vrijednosti, a svi ti sadržaji bi trebali biti podjednako dostupni svima. Nažalost realnost je drugačija. Novac je taj koji odlučuje o tome da li će se neko baviti sportom, učiti svirati, postati uspješan umjetnik u različitim oblastima. A ogromna većina novac za te potrebe nema. Jer ga imaju dovoljno samo za osnovno preživljavanje! Naravno još uvijek se i ne nazire sistem i rješenja koja bi bar većem dijelu naše omladine pomogla da svoje vrijeme ispune na pravi način.
A ako imaju mnogo „praznog hoda“, mnogo vremena provedenog izvan sistema i bez nadzora, onda dobijemo priče o narkomaniji, o djevojčicama u lancu prostiticije, o tinejdžerskim grupama koje zakazuju obračune u centru grada, na pragu institucija uprave grada, predjedništva Republike i vjerskih objekata, a sve u ime čuvanja „časti“ naselja u kojem žive. U nekom drugom vremenu neko bi se potrudio da im objasni da se čast svog naselja čuva tako što bi svoju energiju iskoristili da ga urede da bude ljepše od drugih, da organizuju pomoć nemoćnim i starim u svom naselju i mnogo toga još vrijednog i korisnog. Ali vremena su takva da se čast čuva jedino agesijom i nasiljem, omalovažavanjem i vrijeđanjem.
Ipak i u ovom vremenu skromnih mogućnosti i raznovrsnih morbidnosti, neki uspijevaju pronaći svoj način da se odupru onome što je loše, krećući se putevima kojima idu rijetki i posebni. To je priča o djeci koja su vrijeme svog djetinjstva i mladalačku energiju iskoristili da pokrenu neke procese koji kao posljedicu imaju pozitivan učinak za mnoge, od pojedinaca pa do društva u cjelini.
Među njima je i grupa djece koja je na teritoriji BiH instalirala jedan novi sport, koji do tada nije bio dio naših životnih sadržaja, a koji sasvim sigurno ima potencijal da usreći mnoge, na različite načine.
To je priča o mladim badmintonašima, pionirima razvoja i prvoj generaciji onih koji su ovaj lijepi sport i službeno uveli u porodicu BiH sportova. Prelazeći stotine hiljada kilometara, u lošim uslovima i sa minimalnom podrškom, ova djeca su krčila put i otvarala vrata svima koji su bili spremni na nove izazove. Uveli su BiH u porodicu koju čini više od 175 zemalja članica Svjetske badminton federacije i pružili nove mogućnosti mnogima koji su spremni na rad i odricanje radi ostvarivanja uspjeha. Zbog njihovog pionirskog rada danas nemali broj djece u BiH provodi vrijeme trenirajući badminton, neki mladi ljudi su započeli profesionale karijere badminton trenera, a neki drugi su krenuli putem badminton sudija. I naravno tek smo zagrebali po površini potencijala koji leži u ovom sjajnom sportu. Zbog svega što su dosad učinili na tu djecu, od kojih su neki već stasali u mlade ljude, treba gledati sa dužnim poštovanjem, pružiti im podršku i napraviti od njih primjer za sve one koji misle da se ne vrijedi truditi jer se ništa ne može napraviti i promijeniti.
Jedno od te sjajne djece je i Elena Kevac koja je sa 11 godina započela svoj pionirski rad, a danas je mlada djevojka, učenica četvrog razreda banjalučke gimnazije. Eleni smo postavili nekoliko pitanja.
BK''Banja Luka'' - Od kada treniraš i zašto si se odlučila baš za badminton kao sport kome ćeš se posvetiti?
Odgovor: Treniram od 2005. godine. Prije badmintona trenirala sam košarku,ali ne iz ljubavi prema njoj nego čisto da se nečim bavim. Prvim odlaskom na trening badmintona shvatila sam da je to to. Badminton je divan sport koji nije toliko grub i u njemu nema mnogo kontakta sa drugim igračima. Samim tim ne dolazi često do povreda kao u drugim sportovima. To je sport koji zahtijeva maksimalnu koncentraciju i fizičku spremnost. Sport pun iznenadnih situacija koje zahtijevaju mudrost i razmišljanje.Pored samog sporta tu su i divni ljudi poput mog trenera i prijatelja iz kluba koji su doprinijeli mojoj odluci da ostanem u badmintnu ovoliko dugo. To je ukratko ono što me privuklo kod badmintona.
BK''Banja Luka'' - Kao pionir razvoja badmintona u cijeloj BiH kako bi opisala protekle godine svog angažmana na uvođenju ovog lijepog sporta u BiH?
Odgovor: U proteklih 7 godina bavljenja ovim sportom prošla sam kroz mnogo gradova Bosne i Hercegovine s ciljem promovisanja badmintona. S trenerom i ostalim igračima obilazila sam razne škole i vršila prezentacije pokazujući da badminton nije samo „livadski“ sport, nego nešto mnogo ozbiljnije i teže od toga. Objašnjavali smo mnogim ljudima osnovna pravila u badmintonu i pokazivali osnovne pokrete kao i samu igru. Između ostalog,radili smo i prezentacije u našem gradu tj. u parkovima gdje su slučajni prolaznici mogli da se oprobaju u ovom lijepom sportu. Pored toga svega,moj angažman u uvođenju badminona se ogleda i u činjenici da mi je glavna tema sa prijateljima i poznanicima upravo badminton. S ponosom pričam o svom sportu i čarima koje on donosi.
BK''Banja Luka'' - Kako se treniranje ovog sporta odražava na tvoj život i koliko ti badminton pomaže da se formiraš kao ličnost?
Odgovor: Badminton predstavlja jednu od najbitnijih oblasti mog života. Mnogo godina sam uložila u ovaj sport i smatram da se to jako dobro odrazilo na moje odrastanje. Lijepo je odrastati sa činjenicom da se izdvajaš od većine svojih vršnjaka koji se na žalost ne bave sportom. Drugačiji si od ostalih i samim tim vrijedniji na neki način. Jedna od bitnih stvari je ta da sam kroz sve ove godine imala neku obavezu. Ne gubim vrijeme na neke nebitne stvari već me svaki odlazak na trening čini srećnom i poslije treninga znam da sam pametno potrošila vrijeme,pa se samim tim jako dobro osjećam. Kroz badminton sam počela više cijeniti sebe i dobijati samopouzdanje što je jako bitno u životu. Takođe sam upoznala divne ljude koji su zauzeli jako važno mjesto u mom životu. Na takmičenjima sam osjetila šta je takmičarski duh i osvajanje medalja. Sve su to predivna iskustva koja ću pamtiti do kraja života.
BK''Banja Luka'' - Da li si zadovoljna organizacijom kluba i uslovima za trening?
Odgovor: Uslovi za trening nisu na vrhunskom nivou ali sam poprilično zadovoljna napretkom u broju termina za treninge. S obzirom na uslove koje imamo zadovoljna sam samom organizacijom treninga. Mislim da se treneri maksimalno trude da nam obezbijede što bolje uslove za treniranje i to je ono što mnogo cijenim i poštujem. Nadam se da će vremenom ti uslovi biti sve bolji i bolji.
BK''Banja Luka'' - Da li imaš uzore među vrhunskim badmintonašima i ko su oni?
Odgovor: Moji uzori su Lin Dan i Wang Yihan. To su vrhunski igrači iz Kine koji po meni sasvim zasluženo zauzimaju značajne pozicije na samom vrhu u svijetu badmintona. Oni posjeduju sve ono što jedan vrhunski igrač ovog sporta treba da posjeduje,a to je između ostalnog eksplozivnost,mudrost,maksimalna fizička spremnost,koncentracija na svaki poen,ljubav prema badmintonu i sl.
BK''Banja Luka'' - Koji su tvoji najveći takmičarski uspjesi sa klubom do sada ( na kojim takmičenjima)?
Odgovor: Učestvovala sam na mnogim državnim i internacionalnim takmičenjima,a najznačajnije rezultate sam ostvarila na sljedećim takmičenjima: -Zagrebačka badmintonska liga 2007.god. (3.mjesto) -Zagrebačka badmintonska liga 2008.god. (3.mjesto) -Vidovdanski turnir 2009.god. u singlu (2.mjesto) -BAPA open 2010.god. u singlu u kategoriji U 20 (2.mjesto) -Pojedinačno prvenstvo BiH 2011.god. u singlu u kategoriji U 19 (2.mjesto) -Pojedinačno prvenstvo BiH 2011.god. u ženskom dublu u kategoriji U 19 (1.mjesto) -Pojedinačno prvenstvo BiH 2011 god. u mješovitom dublu u kategoriji U 19 (1.mjesto) -Jablanica open 2011.god. u singlu u kategoriji U 19 (1.mjesto) -Jablanica open 2011. god. u ženskom dublu u kategoriji U 19 (1.mjesto) -Jablanica open 2011.god. u mješovitom dublu u kategoriji U 19 (1.mjesto) -BAPA open 2011.god. u singlu u kategoriji U 19 (2.mjesto) -BAPA open 2011.god. u ženskom dublu u kategoriji U 19 (1.mjesto)
BK''Banja Luka'' - Da li smatraš da badminton u Banja Luci, RS i BiH ima budućnost. Šta misliš da bi trebalo uraditi da se ta budućnost osigura i da razvoj badmintona ide bržim koracima.
Odgovor: Smatram da badminton u BiH ima budućnost. Još uvijek je ovaj sport relativno nov na ovom području.Mnogi ljudi nisu upućeni i smatraju da badminton nije sport već rekreacija na izletu i u dvorištu. Mislim da bi mi, svi koji smo u badmintonu i znamo njegovo pravo značenje, trebali raditi na popularizaciji ovog sporta u našoj državi. Načini za to su pričanje o ovom sportu sa svim ljudima,pozivanje tih istih ljudi da se oprobaju u ovom sportu,održavanje raznih prezentacija u svim gradovima Bosne i Hercegovine,te privlačenje medija koji danas imaju veliki uticaj na svijest građana,a prije svega toga smatram da bi uspjesi nas,kao igrača,na nekim internacionalnim takmičenjima najviše pobudile intrigu u drugim ljudima.
Zato je na nama,da se trudimo i radima što više kako bi ostvarili što bolje rezultate koji bi uveli badminton kao olimpijski sport u našu državu.
BK''Banja Luka'' - Ko se od tvojih kolega iz kluba ističe kvalitetom i za koga misliš da u budućnosti može ostvariti zapažene uspjehe?
Odgovor: Ne bih nikog posebno izdvojila ali smatram da su naši juniori veliki potencijal. I da prvenstveno treba u njih ulagati. Moje iskreno mišljenje je da moja grupa pionira razvoja badmintona nema neke velike šanse u postizanju nekih zapaženih rezultata u budućnosti jer smo mi ti koji smo „probili led“ i uveli badminton u BiH,a to nosi mnoge predosti i nedostatke. Moram napomenuti da sam jako ponosna na sve nas. Glavni nedostatak je taj što od malih nogu nismo imali uslove koje imaju sadašnji mališani.Smatram da smo zakasnili u pogledu profesionalnog igranja. Na osnovu našeg iskustva možemo biti sudije ili treneri koji će nekog od novih mališana dovesti do značajnih rezultata. Ali moram priznati da bez obzira na ovo sve,duboko u meni postoji tračak nade da će neko od nas seniora ipak uspjeti i ostvariti neki zapažen rezultat za sebe,za našu Banja Luku i za sve nas.
BK''Banja Luka'' - Kakvi su planovi za budućnost, šta očekuješ u kojem će se pravcu razvijati tvoja badminton karijera?
Odgovor: Moji planovi za budućnost su prvenstveno vezani za školu. Maturant sam Gimnazije i uskoro se bliži upis na fakultet. Trenutno mi je to glavna okupacija vezana za blisku budućnost. Šta će biti kasnije,ne znam. Ali znam da ću se uvijek i bez obzira na sve baviti badmintonom. Rekreativno ili profesionalno,vidjećemo. Ne znam koliko mogu očekivati ali ću i dalje na treninzima davati sve od sebe,pa ćemo vidjeti dokle će me to dovesti.
BK''Banja Luka'' - Da bi se svi tvoji i planovi kluba uspješno realizovali šta misliš da treba promjeniti ili popraviti u budućnosti i ko bi sve u te aktivnosti trebao biti uključen?
Odgovor: Da bi se svi ti planovi ostvarili smatram da je potreban veći angažman samih igrača prvenstveno,a nakon toga i trenera. Kao što sam već navela,mislim da treneri daju sve od sebe da nam obezbijede što bolje uslove za treniranje. Pod tim podrazumijevam što veći broj treninga,što bolju opremu i što bolju organizaciju samog treninga. Nadam se da će se taj problem sa terminima riješiti izgradnjom sale za badminton. Ali ipak smatram da se treneri mogu još bolje usavršiti učenjem sa interneta i odlaskom na sve moguće kampove te učenjem od drugih trenera.Takođe smatram da bi došlo do poboljšanja kada bi igračima češće bio omogućen odlazak na turnire na kojima imamo šansu za ostvarivanje zapaženih rezultata(npr.takmičenja u okviru BiH) .To bi u nama probudilo još jaču volju za napredovanjem i želju za uspjesima na jačim takmičenjima.Veliki je podsticaj medalja koju osvojimo na nekom turniru u BiH jer onda se isplati ono što smo radili. Angažman samih igrača je po meni mnogo bitniji. Mislim da svi igrači nedovoljno rade sami na sebi,a to je neophodno za uspjeh. Zato mislim da je najveća odgovornost na nama i da moramo više raditi na sebi,u pogledu fizičke spremnosti.
BK''Banja Luka'' - Da li imaš dovoljno vremena za školu i sve one aktivnosti koje upražnjavaju tvoji vršnjaci koji se ne bave sportom i da li smatraš da si zbog badmintona u nečemu zakinuta.
Odgovor: Mislim da se dobrom organizacijom sve može stići. Imam dovoljno vremena i za školu,i za odlazak na kafu sa drugaricama,i za učenje,i za trening,i za večernje izaske. Smatram da nisam uskraćena ni u kom pogledu, a i ako možda jesam, mislim da je to dobro.Jer je današnji svijet surov i nemilosrdan prema ljudima koji se ne bave ničim. Srećna sam dok imam dosta obaveza.
BK''Banja Luka'' - Na kraju koja je tvoja poruka djeci koja tek trebaju da izaberu svoj sport? Zašto bi im preporučila badminton,a i bavljenje sportom uopšte?
Odgovor: Moja preporuka današnjim mališanima je da se u svakom slučaju trebaju baviti sportom. Biti sportista je divan osjećaj koji se ne može opisati riječima. To treba doživjeti. Svaki trening,svako takmičenje i svaki uspjeh donose neke nove čari i uzbuđenja. Sticanje novih prijateljstava i iskustva koja se stiču putovanjima i takmičenjima su nešto neprocjenjivo. A prije svega toga treniranjem se dijete razvija u zdravu osobu,kako fizički,tako i psihički. Dovoljno je reći:,,U zdravom tijelu,zdrav duh”. Badminton je moj omiljeni sport i moj lični izbor iz više razloga od kojih su neki gore navedeni. A mališanima preporučujem da dođu na naš trening i onda će im biti jasno zašto sam ovolike godine posvetila baš badmintonu.
